Prikazani su postovi s oznakom trail. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom trail. Prikaži sve postove

četvrtak, 2. studenoga 2017.

TESTIRALI SMO: Vibram đon za savršen grip


Vibram S.p.A. je talijanska kompanija koja se primarno bavi proizvodnjom i licenciranjem Vibram đonova na obući. Vibram đonovi su se prvobitno koristili na obući za planinarenje i zamjenili su kožne đonove sa šiljcima koji su do tada bili u upotrebi. Danas se njihov proizvod koji se zove Vibram đon, Vibram guma ili jednostavno Vibram koristi i u proizvodnji obuće za trčanje. Inovatori su i po proizvodnji Vibram Fivefingersa, obuće koja je kreirana prema konceptu  bosonogog trčanja.

nedjelja, 8. siječnja 2017.

Trke koje se ne završavaju u cilju

6. januara sam zajedno s Antom Živković, Igorom Yovanovitchem i Mirsadom Abdakovićem učestvovala na prekograničnoj štafetnoj trci na sto milja S1 Ipertrail. Osim u štafeti, na trci se moglo učestvovati pojedinačno ili u timovima od 2, 3 ili više članova. S obzirom da je početak godine, da nema mnogo trka, ideja je bila okupiti dobre trkače koji će kao Jahorina Ultra Trail Team, u štafeti pojedinačno savladati oko 40ak kilometara, prelazeći tako kružnu stazu koja je vodila kroz Italiju i Sloveniju. Start i cilj su u Portopiccolu, malom turističkom mjestu u Tršćanskom zalivu tako da prvi i zadnji dio staze vode obalom, dok je ostatak u unutražnjosti, brdovitom dijelu Slovenije u kojem je u to doba godine bilo moguće očekivati hladno vrijeme i jaku buru. Cijeli događaj se zapravo opravdano zove La Corsa della Bora, odnosno, Trka s burom. Osim trke na sto milja koju je organizator od ove godine po prvi put uvrstio u ponudu, dan kasnije su organizovane još dvije trail trke, i to na 21 i 57 km čije staze su pravolinijske i poklapaju se s trasom stomiljerice.

četvrtak, 29. rujna 2016.

Zašto ne odustajem



Organizovati međunarodnu trku u Bosni i Hercegovini nije ni malo lak zadatak! Posebno ako se radi o takmičenju u trail trčanju koje je nedovoljno promovisano, posebno ako trke prolaze kroz više administartivnih jedinica, opština i entiteta, posebno ako uz samu organizaciju takmičenja uspostavljate i uređujete staze, pokušavate omasoviti planinarenje i trčanje i tako stvoriti nove trail trkače, tražite pouzdane partnere. Jahorina Ultra-Trail nije samo trka. To je već pokret koji se bori za određene vrijednosti u društvu, zalaže za zaštitu životne sredine, razvoj lokalnih zajednica kroz razvoj outdoora, promociju bh planina kao destinacija za aktivan odmor, volonterizam i zajedništvo, trčanje kao oblik rekreacije za sve!

srijeda, 21. rujna 2016.

Tara Grab: Trail obodom najdubljeg kanjona u Evropi

U subotu, 17. septembra, održan je Tara Grab kao deseta trka ove godine organizovana u sklopu Skyrunning lige Srbije. Takmičari su mogli birati između dvije staze, odnosno dva formata: Tara Grab SkyTrail od 33 km s 1450 m kumulativnog uspona i Tara Grab Ultra SkyMarathon od 45 km s 1600 m kumulativnog uspona. Obje trke su startovale iz kampa Grab i odvijale su se obodom najdubljeg kanjona u Evropi i najlepšim dijelova Pivske planine. 

ponedjeljak, 11. travnja 2016.

Trči(m) za bolje sutra



“Mama, moraš se i ti uključiti! Podijeli ovaj humanitarni broj na svom profilu, prati te dosta ljudi, neko će vidjeti”, opomenula me kćerka koja se mnogo prije mene uključila u humanitarnu akciju prikupljanja pomoći za Miloša Božovića, mladog fudbalera koji je tokom meča zadobio tešku povredu glave zbog koje je u komi više od godinu dana i kojeg je bilo potrebno poslati na skupo liječenje u Njemačku. Kritika je bila na mjestu jer se cijela zajednica angažovala, ja nisam znala kad i kako, niti sam imala vremena da o svemu ozbiljno razmislim. Odlazak na jedan od dugih treninga je bio prava prilika da o svemu dobro promislim.

četvrtak, 17. ožujka 2016.

Akcija: 80 km za život!





Živim u maloj zajednici, čiji su stanovnici, baš kao i većina mojih zemljaka, izuzetno pasivni, inertni, bez ideje o promjenama i svijesti o snazi zajedništva. Razjedinjeni su, otuđeni, prepušteni sebi i svojim strahovima, nesigurni u vlastitu vrijednost zbog koje će osporiti svaki lični napor pojedinca da bilo šta promjeni. „`ta će on?! komentar je koji se izgovara s posebnom intonacijom, s puno ironije, komentar kojim će živog pokopati svakog pokretača, svaku ideju, svaku inicijativu. 

nedjelja, 14. veljače 2016.

Kalendar trail, nebeskih i treking trka u 2016


Kalendar trail, nebeskih i treking trka od Vardara do Triglava.

Vjerujem da još dosta trka nedostaje, pošaljite podatke na sanjakavaz@yahoo.com kako bismo ažurirali bazu. 

Puno sreće i lake vam noge uzbrdo, nizbrdo!


© Trčim jer štrčim. Sva prava zadržana.

petak, 27. studenoga 2015.

Bjelašnica d Arab



Kako smo samo zadivljeno pratili izgradnju Dubajia proteklih decenija, divili se građevinskim poduhvatima koji su sred ničega podizali najspektakularnije mega-projekte, gledali kako nauka i tehnologija pretvaraju pustinju u oazu usred koje je na kraju niklo i skijalište! Woooow! Mislili smo, gdje mi živimo! Pametni su ljudi ti Arapi i imaju novac. Od ničega napraviše svjetski centar elitnog turizma. A onda su se slični projekti počeli širiti prema nama, stigli su na Balkan, i sad ti isti investitori, svoje mega-projekte presađuju na plodno tlo koje je zasijao Mito a zadojila mati Korupcija pa će se i ono jedino što nam je ostalo, šuma, voda i vazduh, (pro)dati investitorima pod krinkom razvoja, stranih ulaganja, novih radnih mjesta. 

Projekat Buroj Ozone


Riječ je o mega projektu izgradnje turističkog grada podno Bjelašnice i Treskavicena ukupne površine od oko 137 hektara na lokalitetu sportsko-rekreativnog centra Bjelašnica – Donja Grkarica – Prečko Polje, Kolijevka, opština Trnovo, Federacija Bosne i Hercegovine. Kad kažem grada, onda to tako i zamislite jer sred divne zelene panorame, u kojoj je svako drvo jedinstveno i neponovljivo a opet savršeno uklopljeno u skladnu cjelinu, Arapi investiraju izgradnju 2.000 vila koje su sve i jedna klonirane verzije nekoliko uzoraka, odnosno modela, više hotela, najveći trgovački centar u BiH, pa čak i bolnicu. U zavisnosti od toga koliko su truHlo bogati Arapi koji će ih kupovati, pravljene su velike, goleme i mashallah goleme stambene jedinice za baškarenje budućih vlasnika. Nešto ne verujem da će se iko od njih tu baviti sportom jer te Arape po Bosni viđamo samo u hotelima i tržnim centrima; to su jedine verzije potrošača u BiH koji se mogu vidjeti doslovno s punim rukama kesa punih brendirane robe, znate one kadrove kao iz filma ili s reklame za kredit. Namirisan je to svijet, to im je u kulturi, i ako porodično izlaze u restoran na večeru, uglavnom rezervišu minimalno dva poveća stola, jedan za žensku, najčešće pokrivenu čeljad kojima se možete zagledati samo u oči a to nije pristojno pa ih je bolje ni ne gledati i koja sjedi s materom, jedan za mušku koja s jedi s babom, odnosno ćaćom.  

Početna ulaganja su blizu milijardu eura, a vrijednost završenog projekta blizu 4,3 milijarde eura. Riječ je o najvećoj pojedinačnoj stranoj investiciji u regionu.


Ja vs. Buroj 


Sad se vi sigurno pitate kakve veze ovo ima sa mnom i trčanjem. I zašto mene brine turistički kompleks koji se gradi na Bjelašnici jer je to entitet u kojem ja ne živim! Ne glasam za načelnika koji je investitoru dozvolio gradnju, niti biram poslanike čije stranke su formirale Vladu Kantona Sarajevo koja se diči ovim projektom i kaže da je od strateškog značaja za najznačajniju bh županiju ali i Bosnu i Hercegovinu! E tu ih čekam! Jer sve što je na području Bosne i Hercegovine me se tiče a ponajviše kad investitori igraju „Pik moje“ po našoj zemlji i podmićuju gdje treba kako bi im dozvolili da grade mini hidroelektrane u Nacionalnom parku Sutjeska (!), od građana Banjaluke otimaju rekreativnu zonu na Banj brdu (!!) ili da grade najveći shopping centar podno Bjelašnice i Treskavice (!!!). A tu ja bježim iz grada i trčim! Zato me se tiče! Iskreno, mene se tiče i referendum o termoelektrani u Plominu jer u Istru idem da trčim svake godine bar dva puta!

A tiče me se i zato što smo svi mi koji godinama trčimo u Velikoj aleji podno Igmana, tokom treninga vodu pili s izvora Bosne, ili kako me naučio jedan iskusniji trkač, nosili bismo slamčice pa mjesto vodu da grabimo rukama, uranjali cjevčice i krijepili se čistom izvorskom vodom. Ta voda odavno nije za piće jer se tokom prvog talasa urbanizacije Bjelašnice, izgradilo previše zgradurina (ne znam kako bih drugačije nazvala ono ruglo) za koje je prijeratni kanalizacioni sistem bio nedovoljnog kapaciteta pa se, kažu, to što ovi gore na planini piške i kakaju sve slilo nama dole u izvore! Ima ona izreka da se onaj ko se jednom s česme u Sarajevu napije hladne vode izvorske, mora ponovo tu vratiti a ako ovi sa zagađivanjem nastave ovako, nit će se ko za česme hvatati nit` će nam se iko normalan vraćati!

Same resorts, hills and malls all over dunjaluk


Moj prigovor nije upućen toliko arapskim investitorima koliko domaćinima koji upravljaju turističkim regijama, vlastima i stručnoj javnosti koja nije organizovana, jasna i glasna po pitanju očuvanja bh identiteta, kulture, tradicije, baštine, u svakom smislu. O održivom razvoju ne znam mnogo ali dovoljno mi je da pročitam definiciju npr. održivog turizma i pogledam neke uspješne priče iz svijeta kao što su Australija i Novi Zeland pa da mi je jasno da je Buroj Ozon brutalno silovanje svega što je autohtono, autentično, izvorno a što baštine Srbi, Bošnjaci, Hrvati i ostali. 

Održivi turistički razvoj zadovoljava potrebe turista i njihovih domaćina štiteći i unapređujući razvojne mogućnosti. Želi ostvariti upravljanje resursima na način da ekonomske, socijalne i estetske potrebe budu ostvarene tako da se održi kulturološki integritet, osnovni ekološki procesi, biološka raznolikost te sistemi na kojima počiva život.
Svjetska turistička organizacija

Gospodin Arap Investitor je imao težak zadatak u svojoj zemlji jer je tamo morao da izmisli sve: izmislio je floru i faunu, vještačka jezera, vještačka poluostrva, ostrva, vještačke arhipelage pa kad je sve to namaštao i izgradio, morao je da izmisli i vještačku morsku struju koja će cirkulisati vodu oko tih arhipelaga da ne bi imao smrdljivu žabokrečinu na obalama na kojima su vile pokupovali Bekhamovi i taj svjetski jet set. Sad je podno Bjelašnice, na kojoj se još uvijek zbog velikih hladnoća plete nakurnjak, počeo da izmišlja kitnjastu ornamentiku, modele kuća netipične za podneblje oštre i hladne zime. Jer nisu kuće na našim planinama omaltane fasadom nego ušuškane u drvenu šindru koja neće pucati kada se temperatura spusti na -30 ili u toku jednog dana s -15 digne na +15.  Krovovi na njima idu visoko u špic, da snijeg s njih može da spadne. „I žena na selu kad se ubradi, maramu zašilji u špic i prepusti malo preko čela da se zaštiti od snjega“, sjećam se da mi je govorio čuveni sarajevski arhitekta Amir Vuk Zec kada sam pravila tv reportažu o njegovim enterijerima. Jednom prilikom kada sam ušla u nepoznat porodični hotel u Jajcu prepoznala sam njegov rad i prvo što sam pitala osoblje je da li je on projektovao enterijer. 

Zec gospodari arhetipima kao što su drvo, kamen, vatra, odnosno ognjište jer su to elementi koji nas spajaju s onim što je iskonsko. Izvinite, ali s čim mene ornamentika s Buroj Ozona treba da poveže? S kičom savremenog arapskog svijeta koji leti pozlaćenim avionima, vozi mercedese optočene briljantima i od silnog bogatstva ne znaju šta će pa bi sad malo podno Bjelašnice da nam tuše Rolexe, Zaru, Armani, D&G. Lično smatram da je sterilnost i neautentičnost šoping centara, koji su oltari potrošačke kulture,najbolje oslikava kako globalizacija guši sve različitosti. Reklamne kampanje, bilbordi, prodavnice na šetalištima svih evropskih gradova su identične, čak su i izlozi aranžirani identično tako da po ovim obilježjima nemate osjećaj da ste negdje drugo i u nekoj drugačijoj kulturi. Tako isto onaj ko bude gostovao u Buroj Ozonu neće moći praviti razliku da li je na kakvom vještačkom arhipelagu ili sred Bosne, nekad prkosne i ponosne.

Šta kaže esnaf

 

Što se tiče struke, kontaktirala sam mladog arhitektu Borisa Traparu i zamolila ga da iz domena svog esnafa, prokomentariše fotografije, tekstove, prezentacije Buroj Ozona koje sam mu dostavila. On kao i ja vjeruje da je kulturno naslijeđe univerzalno dobro svih ljudi planete Zemlje i kao takvo bi trebalo biti sačuvano kao temelj modernog društva. Mlad je, nije imao priliku stvarati i projektovati mnogo. Ali se zato bavi naukom i čvrsto vjerujem da je pred njim sjajna projektantska ili profesorska karijera. Upravo se sjetih da sam i o njemu nekada davno dok sam kao pripravnica radila na javnom servisu, pravila tv prilog kada se sa nekog takmičenja vratio sa zlatnom medaljom osvojenom u kategoriji mladih inovatora. Još tad sam znala da je genijalac.

“Buroj Ozon je više političko i kulturološko pitanje, možda i ekološko, pa tek onda arhitektonsko”, napisao mi je u svom odgovoru. “Zapravo, tu arhitekture nema, radi se o običnom graditeljstvu koje ne možemo zvati arhitekturom jer ne zadovoljava osnovne funkcionalne potrebe, a o estetici da ne govorim. A pošto ovdje nisu zadovoljena dva osnovna kriterija koja definišu arhitektoru, funkcija i estetika, tu arhitekture nema. Novogradnja u prirodnom ambijentu je gotovo jednako kompleksna kao i gradnja u zaštićenim zonama, jer treba ispoštovati niz moralnih i zakonskih pravila struke. Najvećem laiku je jasno da "luksuzne" vikend kućice i apartmani više liče na virtuelno okruženje dječijih igrica, ili u najboljem slučaju Simsa, i da nemaju veze s evropskim i svjetskim pojmovima luksuza. Urbanizam je takođe upitan i ako bih morao jednom rječju objasniti urbanizam ovog projekta, onda je nehumanost najblaži opis za Buroj Ozone.

Iz crteža osnova kućica se vidi osnovno nepoznavanje pravila projektovanja, a osjećaj za prostor ne postoji ni na nivou apartmana, niti na nivou naselja. Ovakav tip naselja gdje su objekti raspoređeni kako je prikazano na videu i u 3D prilozima smo ostavili prije više od pedeset godina, čak i u nekim zabačenim dijelovima Kine ili SAD-a. Šta je problem? Problem su kič i šund koji se u obliku kakav je Buruj Ozone smatraju nezamislivim za evropske tekovine kulture i naše podneblje, a koji su u arapskim zemljama prihvaćeni kao simboli bogatstva i uspjeha. Pojedinačno objekti, krećući od najsitnijih detalja, pa sve do ukupnog projekta naselja ne grade nikakvu vezu sa lokalnom tradicijom, niti vernakularnom arhitekturom i ponašaju se kao cjelina za sebe. Poštovanje okruženja, ambjentalnih vrijednosti, tzv. duh mjesta (genius loci) su neki od osnovnih principa humane arhitekture. Oni su ovdje pregaženi. 


Za mene je nezamislivo da u današnjem vremenu arhitekte mogu nuditi onakva rješenja. O isplativosti projekta, investiciji, dobrobitima za bosanskohercegovačku ekonomiju, društvo, o političkim razlozima i sličnim faktorima nisam kompetentan da govorim i oni su svakako diskutabilni. Ja ovdje govorim o arhitekturi koja... u suštini ne postoji. Naseljem kao što je Buroj Ozon i njemu sličnim mi nanosimo trajnu štetu prirodi, ambijentu i prostoru koji smo baštinili vijekovima i koji ne pripada nama, nego generacijama koje dolaze. Jesam za investicije, ali u suptilniju, humaniju, i pametniju arhitekturu. 

Ne želim da zvučim kao neko ko evropsku kulturu čiji je sastavni dio arhitektura smatra superiornijom u odnosu na druge, pogotovo istočnjačke i slično... stvar je u tome što mi imamo različite pojmove ljepote i što jedno takvo naselje u našim okvirima izgleda kao scenografija za film, što su na fasadama kopirani plastični i polihromni dekorativni elementi klasične arhitekture koji nemaju nikakvu vezu sa arhitekturom turističkih kompleksa,
niti sa bosanskohercegovačkom narodnom arhitekturom i koji djeluju kao pravi primjeri kiča i nepoznavanja arhitektonskih stilova i uopšte savremene arhitekture. Egipatski stubovi, grčki ukrasi. Princip: "daj svega". Kada je funkcija u pitanju, navodim ti samo jedan primjer, a to je nepostojanje vjetrobrana što je u našim klimatskim uslovima nezamislivo, kao i nerealne veličine i odnosi prostorija. Pošto su sve vikend kuće iste i simetrično raspoređene, ili raspoređene u koncentrične kružnice onda je otežano njihovo korištenje i otežano je snalaženje u prostoru. U vremenu kada se teži individualnosti ovakva uniformisanost je pomalo smiješna, i zabavlja sve dok je na papiru. U stvarnosti bi mogla stvoriti velike probleme i dokazano kroz naučna istraživanja, jako negativno utiče na psihu korisnika - čovjeka. Dakle, hvala im, ali ovo čak nije ni previše egzotično za nas, ovo je dosadno, već viđeno i već više puta kroz literaturu i praksu prikazano kao loše rješenje”.



Boris Trapara is a young architect who is very passionate about cultural heritage. He was born, raised and educated in Sarajevo. While he was in high school he started working on architectural innovations and he won medals for his work in international competitions of young innovators in Budapest, Geneva, Paris, Moscow, and Seoul. For two years he worked on national TV station as a consultant on topics of history of architecture in Sarajevo. During his studies he was interested in the contemporary interventions in historical urban context, which was also the topic of his Master thesis. In the last few years he worked in the fields of architecture, urbanism, interior design and protection and promotion of cultural heritage. In February this year, Uppsala University invited Boris to present cultural heritage of our country where he held several lectures on cultural heritage of Sarajevo and Bosnia and Herzegovina. Boris believes that the cultural heritage is universal good of all people of the planet Earth and as such should be preserved as one of the foundations of civilization.

Dedovina


Eto. Nije ovo prvi graditeljski projekat gosp. Arapa Investitiora na području Kantona Sarajevo. Izgrađen je i otvoren Sarajevo Resort Osenik. Gradi se i uveliko prodaju luksuzne vile u naselju Poljine Hills. A o tome koliko su Arapi poslednjih godina kupili stanova, kuća, dunuma na području Kantona Sarajevo nek se izjasne nadležni i nek kažu da li se ovdje radi o investicijama ili kao što u jednom tekstu reče akademik Esad Duraković o kupovini grunta. Ne vodim se ja računicom u životu pa ni ovog puta jer konkretno monstruozni projekat Buroj Ozone u svijetu nekretnina poskupljuje moju dedovinu koja se nalazi u njegovoj blizini. Al` nije samo moja dedovina tamo. Ima i onih kojima je lični interes bio poskupiti svoju pa se baš eto od vascijelog dunjaluka investitiorima ponudila gradnja podno Bjelašnice i Treskavice. A kad se već mora graditi i investirati, investirajte humano, kao što su nam dede i đedovi zidali i gradili, za čovjeka i u skladu s prirodom.