Februar 2016: Sanja, životinjo!

Ukratko, osvrt na februar 2016

Tokom priprema za prvih 100 milja pratim program ekipe Ultra trkač Srbija, ali pošto program nije pravljen za cujice poput mene već trkače poput Dalibora i Škabe, koji vjerujem mogu mene sve s klupom dizati iz benča, prilagodila sam program sebi i svojim obavezama, oduzela koji kilometer tako da je odstupanje na mjesečnom nivou -90 km. Mislim da je 463 km istrčana u februaru sasvim dobar temelj za dalje pripreme.

NIKAD U ŽIVOTU NISAM OVOLIKO TRENIRALA! 5-6 dana sedmično! Niti sam mogla pomisliti da sam u stanju gaziti ovolike kilometre i uspone. Osim samih treninga, dobar pokazatelj napretka je i period oporavka. Dan za danom, u kontinuitetu se trči 20-30 km a na svakom startu se osjećam dobro i uspjevam održati energiju na nivou. A kako mi je sve ovo novo i nevjerovatno, motivisana sam više nego ikada da izađem na svaki naredni trening i vidim kako ću se snaći u novoj situaciji. Dodajem stepenice na dužinu, biram staze sa što više trčljivih uspona, sve više sam u planini. Radnim danima opremu nosim na posao, presvučem se, stvari ostavim u autu i momentalno startujem.

Posebno sam ponosna na treninge iz tabele koji su označeni zvjezdicama:

• U 3. sedmici, najluđoj do sada, u srijedu, na 5. kilometru nakon par uspona na cesti, odlučujem malo povući i testirati se na 20 km. Neplanski i sa stazom gore-dole završavam s pejsom 5:12/km.

• Dan kasnije, opet sam na stazi, trčim laganih 30 skoro po ravnom, s pejsom 5:30/km.

• U 4. sedmici sam uspjela dodati malo brzine na trci na Hutovom blatu gdje sam po stazi s usponom trčala 8km s pejsom 4:44/km.

• Najuži odrađen trening od 70 km od kojih prvi dio po brdima i izgleda ovako:

Nakon ovog treninga sam rekla sebi doslovno: „Sanja, životinjo!“ pa tim povodom i fina pjesmica koja mi se vrtila tog dana po glavi.

Napomene: 

• Zadnja sedmica januara je trebala biti priprema za ozbiljne treninge u februaru pa sam nekako izvukla 100-110 km, ali jedva. Imala sam osjećaj da mi je fotelja srasla za guzicu pa je prva dužina od 30 km bila prava patnja.  

• Prve dvije sedmice februara muči me stomak. Grčevi, nadimanje. Sve nestaje nakon 15-ak dana što mogu objasniti samo redovnim treninzima i da su se vjerovatno moja crijeva ulijenila zbog čestog i dugog sjedenja iako sam tokom zime pomalo trenirala. A vi razmislite šta sjedenje čini vama.

• Vjerujem da je hrana mnogo doprinijela mojim brzim oporavcima i izdržljivosti pa navodim namirnice koje su se najčešće vrtile na meniju: nekontrolisano sam jela narandže, banane, kruške, brokule, batatu, salatu od svježeg kupusa i mrkve, jedno vrijeme masline, dosta badema, datula, zobene pahuljice, u sve dodavala kokosovo ulje, med, a prije svakog duuugog treninga, chia sjemenke s voćem. Da brzo nadoknadim izgubljene kalorije, tjesteninu od heljde i integralni slagani zeljanik. Spirulinu pacifiku radi željeza redovno. Limunada ujutro, prije i tokom treninga, pivo nakon treninga da duša siđe gdje joj je mjesto. 

Monitoring: Redovno mjerim broj otkucaja srca nakon buđenja (51 bpm), tokom dana u stanju mirovanja (55 bpm) i po završenom treningu (90-116 bpm). Zdravstvena kontrola planirana u aprilu. Jedini problem trenutno je zadržati kile! 

Plan za mart: Ubaciti mnogo više power hikinga, po cijenu da ne uspijem zadržati planiranu dužinu. To je ono što me spremilo za stotku u Turskoj, jaki usponi. Znači, uz Trebević, niz Trebević, uz Trebević... I da, vježbati trčanje nizbrzo. Situacija na trkama zna biti da iste ljude pretičem na usponima a oni mene na nizbrdicama. 

Za kraj preuzimam nešto što bi se moglo nazvati misijom ekipe Ultra Trkač Srbija a sa kojom se u potpunosti slažem:

Mi ne trčimo brzo – Mi želimo da stignemo daleko..
Naš imperativ nije pobeda pojedinca – nego bolja zajednica..
Mi ne želimo da preteknemo tebe – već da prevaziđemo sebe..
Naši rezultati ne ukazuju da smo bolji – nego da možeš i ti..

© Trčim jer štrčim. Sva prava zadržana.